19 mar Čarobnost puta
Ničeg nisam našao
U obećanoj čarobnosti puta.
Nanizani planinski vrhovi
Borovi s kaputima od snijega
I dva para točkova vijugavim putem
Nekuda vode.
Ništa drugo do običnost tišine
Slova i note zaboravljene pjesme
I poneka misao koju probam da lovim
Ali se raspline u prvoj krivini
I časom izgubi treperavi trag.
Ničeg nisam našao u tuđim zemljama
Lica mi stranaca ne bjehu filmska
Pejzaži su suhi a nekad melodična
Romansa arhitekture
Bješe mi gruba i suvislo golema.
Skupa se hrana stidi njenih sedviča za ponijet’
Kraljevski su kreveti kraljevski udobni
Al’ šta su drugo do ustajali trag
Jeftinih motela i usput prenoćišta
U sobama s jastukom od njenog stomaka.
Ne nalazim ništa s ove strane stranosti
U šarenim zemljama ne gubim dah
Niti se tražim nit’ umijem da lutam
Pa hvatam bus nazad i jednako idem
Istim sivim putevima i nizanim brdima.
Tihim tijelom sanjam zaboravljenu muziku
I u času mi jasna čarolija puta
Jer sada se vraćam a neko me čeka
Na autobuskoj stanici
Kod kuće – u Sarajevu.
Autor: Adis Ahmethodžić
Fotografija: tumblr.com
Sorry, the comment form is closed at this time.