Buđenje

Probudio me dah na mom vratu.

Dah ih sna.

Tvoj dah.

Izdahnut iz tvojih pluća.

Poleteo sa tvojih usana.

Probudio me da se setim

kako sam zaspala.

A zaspala sam čelom uz tvoje čelo,

kao da smo oboje u vatri,

dok si reči spuštao na moje usne

nežno kao dete u kolevku.

I grudima uz tvoje grudi,

da nam srca pođu u korak sa javom

dok dišemo iste čestice prašine iz snova.

I rukama uz tvoje ruke,

da se ne probudim u paničnom strahu kad počnem da padam

jer ćeš me dočekati u zagrljaj.

I stopalima uz tvoja stopala,

jer si mi, dok sam se gubila u bestežinskom stanju

između tvojih zenica i mojih sklopljenih kapaka,

rekao da ćemo zajedno trčati kroz život,

i u isto vreme stati.

Setila sam se…

 

Autorka: Jelena Raičević

Fotografija: favim.com

budjenje.blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.