03 feb BUDALA

Ne brkam više pijanstva i nemire,

Ne, ne budim više zamukle duhove,

Pa i ne pričam više nikome,

Koliko bole neizgovorene pokore.

Što će mi bitke nesvjesnih umova?

Idioti nižu pravila do naših padova,

Plijene naše razume u igri živaca,

Do bjesnila, do očaja,

Do krajnosti bez obzira.

Puštam. Protječem k’o iluzija

I ne dopuštam da me diraju

Procvjetali strahovi na poleđini svemira,

Pa ne čekam više…

Bajkovita nebesa davno umrla

U meni il’ u drugima,

Svejedno, svakom borbom manje vrednija,

Sjećanja blijeda k’o prozirna bojanka,

A ja ostajem bez boje i bez kistova,

Stišćem zube i tješim budalu u sebi;

„Da, sama sebi si dovoljna.“

Autorka: Antonia Kralj

kolovoz 2013., zbirka „Prašnjava staza“

Fotografije: pinterst.com