BRANDON LEE: „ŽRTVE, ZAR NISMO SVI?“

„Ne želim da me pamte kao sina Brusa Lija.“

Uprkos svojim željama i najboljim namjerama, Brendon Li će zauvijek ostati upamćen kao sin velikog majstora borilačkih vještina – Brusa Lija, ali i kao Erik Drejven, glavni lik u filmu „Vrana“, koji mu je na trenutak dozvolio da iskorači iz očeve sjene, ali samo kako bi zakoračio u onu  drugu – sjenu smrti.

Brendon Li, sin Brusa Lija i Linde Li Emeri, rođen je 1. februara 1965. godine u Ouklandu u Kaliforniji, u kineskoj godini Zmaja. Neko vrijeme živio je sa roditeljima u Los Anđelesu, ali su se ubrzo preselili u Hong Kong zbog Brusovih filmskih angažmana, gdje su i živjeli sve do njegove tragične smrti (navodno, Brus Li je umro od alergijske reakcije na tabletu protiv bolova u 32. godini života). Brendon je tada imao samo 8 godina.

Kada imate Brusa Lija za oca, učenje borilačkih vještina vam predstavlja sastavni dio odrastanja, pa tako je bilo i malom Brendonu od trenutka kada je prohodao. Poslije Brusove smrti, jedan od njegovih mnogobrojnih učenika preuzeo je ulogu učitelja i nastavio podučavati Brendona (Brus Li je razvio vlastiti borilački stil „Jeet Kun Do“, koji opisuje način na koji upotrebljava šaku).

No, Brendon nije želio ići očevim stopama, jer nije želio biti u njegovoj sjeni. Želio se oprobati i u drugim stvarima i dokazati se kao Brendon Li, a ne kao „Brendon Li, sin Brus Lija“.

Poslije Hong Konga, ponovo se sele u SAD. U Gradu anđela, Brendon upisuje srednju školu, biva izbačen iz dvije zbog lošeg ponašanja, a zatim se upisuje na koledž Emerson u Bostonu gdje studira glumu i polako počinje da utire svoj put ka svijetu filma. Prvu ulogu dobija kada je imao dvadeset godina, u filmu „Kung Fu“ („Kung Fu: The Movie“), a zatim glumi i u nekoliko niskobudžetnih filmova preko okeana.

„Obračun u Malom Tokiju“ („Showdown in Little Tokyo“) njegov je prvi studijski film i debitantski nastup na američkoj sceni. 1991. godine potpisuje ugovor sa filmskom kompanijom „20th Century Fox“ i naredne godine dobija svoju prvu glavnu ulogu u akcionom trileru „Brza vatra“ („Rapid Fire“).

Koliko god da se borio protiv toga, očeva sjena pratila ga je uvijek i svuda, ali njegova upornost i istrajnost, kao i ogroman talenat i harizmatična ličnost, napokon počinju da urađaju plodom kada dobija glavnu ulogu u filmu „Vrana“ 1993. godine. Ta uloga trebala mu je biti odskočna daska za Holivud i Brendon ju je shvatio veoma ozbiljno i trudio se da da najbolje od sebe.

„Ne znam da li mi je suđeno da igram ovu ulogu, ali osjećam se veoma srećnim zbog toga.“

Govorio je kako vas Erik Drejven i njegova sudbina mogu navesti da malo bolje razmislite o stvarima koje u životu uzimate zdravo za gotovo, jer „ništa nije nevažno“, i u svom posljednjem intervjuu citira jedan pasus iz knjige „Sklonište od neba“ („Sheltering Sky“, Paul Bowles) koji je ugraviran i na njegovoj nadgrobnoj ploči, a koji glasi ovako:

„Zato što ne znamo kada ćemo umrijeti, na život gledamo kao na nepresušni bunar. A ipak, sve se događa samo određen broj puta, i to veoma mali broj puta. Koliko puta ćete se još sjetiti onog popodneva iz vašeg djetinjstva, popodneva koje se tako duboko urezalo u vaše biće da ne možete ni zamisliti svoj život bez njega? Možda još četiri-pet puta. A možda ne ni toliko. Koliko puta ćete još gledati izlazak punog mjeseca? Možda dvadeset. A ipak, sve nam se čini bezgraničnim.“

Ironično, ubrzo poslije toga, i sam doživljava Erikovu sudbinu. U filmu, Erika i njegovu zaručnicu ubiju noć prije njihovog vjenčanja. Brendon se takođe trebao vjenčati sa svojom zaručnicom Elizom ubrzo poslije završetka snimanja. Vjenčanje je bilo zakazano za 17. april, a snimanje filma trebalo je biti završeno 8. aprila.

Nažalost, Brendon nije doživio ni jedno, ni drugo.

Snimanje filma bilo je praćeno nezgodama od samog početka (prvo strujni udar, zatim oluja koja je uništila dobar dio filmskog seta, pa je jedan od kaskadera propao je kroz krov i slomio nekoliko rebara, a jednom od radnika šrafciger je probio šaku). No, sve to nije ništa u poređenju sa onim što se dogodilo Brendonu.

Naime, prilikom snimanja jedne scene u kojoj je pištolj bio u krupnom planu, korišteni su lažni metci (izgledaju kao pravi, ali nemaju barutno punjenje). Kako na setu nisu imali takve metke, jedan od rekvizitera odlučio je da uzmu prave metke, izvade zrna, istresu barutno punjenje i ponovo vrate zrna. Međutim, navodno se jedno zrno uspjelo nekako odvojiti i zaglaviti u cijevi ili u bubnju pištolja (korišten je revolver Magnum 44), a da to niko nije primijetio.

Sledeća scena koju su trebali snimiti bila je jedna od „flashback“ scena u kojoj se Erik prisjeća šta se zapravo dogodilo njemu i Šeli. Trebao je ući u njihov stan sa vrećicom namirnica u kojoj se nalazio mali paket eksploziva koji je on trebao aktivirati u trenutku kada jedan od članova bande, Fanboj (koga je glumio Majkl Mese), bude pucao u njega.

Lažni metci zamijenjeni su ćorcima (metcima koji imaju barutno punjenje, ali nemaju zrno i mogu samo da proizvedu eksploziju i plamen), ali niko nije znao, ni primijetio da se negdje u cijevi ili u bubnju nalazi zaglavljeno zrno (ili čak i pravi metak). Kako je pištolj opalio, tako je ćorak, u kombinaciji sa zrnom pravog metka, proizveo naboj jačine pravog, bojevog metka i smrtonosno ranio Brendona. U prvi mah niko nije ni shvatio šta se zapravo dogodilo, mislili su da se Brendon opet šali sa njima, jer je imao običaj da to radi, ali kada su vidjeli da ne može ustati, shvatili su da je situacija ozbiljna. Metak ga je pogodio u donji desni dio stomaka i zaustavio se kod kičme. Prebačen je odmah u bolnicu gdje su pokušali da mu operacijom zaustave obilno krvarenje, ali spasa nije bilo.

Preminuo je 31. marta 1993. godine u 28. godini života.

Snimak te scene je uništen, a scena koja je ušla u film nešto je izmijenjena, tako da na Erika ne puca Fanboj, nego ga na ulasku Tin Tin gađa noževima, te ga ubiju na sredini sobe Fanboj i T-Bird, a zatim ga bace kroz prozor. Erikovo lice nije u krupnom planu, jer je korišten dubler.

Uprkos brojnim nesrećama i Brendonovoj smrti, snimanje filma ipak je završeno, uz saglasnost i podršku njegove majke i zaručnice, i on je doživio svoju premijeru u maju 1994. godine i za prvi vikend uzeo 12 miliona dolara širom svijeta.

Posvećen je Brendonu i Elizi.

Erik u filmu kaže kako „ništa nije nevažno“. Režiser filma otpušta oružara govoreći mu kako im više nije potreban. Jedan od rekvizitera donosi smrtno ozbiljnu odluku da se poigra pravim metcima, umjesto da odgode snimanje za naredni dan i nabave lažne metke. Erik citira Poovog „Gavrana“: „Neko mi je zakucao, na vrata mi zakucao – zakucao tiho – tiše…”, smrt odgovara: „Ја sam“, a sudbina kroz Erikova usta dodaje: „Žrtve; zar nismo svi?“

Sahranjen je u Sijetlu na groblju „Lake View“ pored groba svoga oca.

Tanja Spasojević

Izvor fotografija: www.wikimedia.org

Nema komentara

Ostavi komentar