Audrey Hepburn, od siromašne balerine do ambasadora UNICEF-a

 

Odri Hepbern rođena je u Belgiji 4. maja 1929. godine, odrastala je u Engleskoj, a za vreme nemačke okupacije živela je u Holandiji. Živela je sa majkom u vrlo teškim uslovima, rat je harao Evropom, nisu imale hrane, grejanja, pa je mala Odri plesala na ulicama kako bi preživele. Prva ljubav joj je bio balet, govore da je bila talentovana. Nakon rata se seli za Englesku i tada počinje da se bavi glumom. Kada su je pitali zašto je ostavila balet, Odri je odgovorila: „Glumice su plaćene 3 funte više od balerina.“

 

Audrey-Hepburn

      Pored više manjih i većih pozorišnih i filmskih uloga, 1953. godine dobija ulogu koja će je učiniti svetskom zvezdom. To je bila uloga u filmu „Praznik u Rimu“, u kome joj je partner bio već čuveni Gregori Pek. Odri dobija Oskara za najbolju žensku ulogu. Inače, ona je jedna od retkih glumica koja je osvojila sve velike nagrade (Emmy, Gremmy, Oskar i britanski Tony), to je retko ko uspeo. Nakon Oskara, dobija ulogu u filmu „Sabrina“, gde osvaja publiku i kritiku i započinje romansu sa partnerom iz filma Vilijemom Holdenom. Jedna od vrlo interesantnih priča je da je svima nama poznato da je Merilin Monro pevala predsedniku Kenediju „Happy birthday, Mr.President“, ali malo njih zna da mu je Odri za sledeći rođendan pevala „Happy birthday, dear Jack“.

 

Veliki uspeh ostvarila je i ulogom u kultnom filmu „Doručak kod Tifanija“. Publika se iz filma u film sve više zaljubljivala u divnu i prelepu Odri. Zvanično je proglašena najlepšom ženom 20. veka. 1954. godine glumi u predstavi „Odine“ zajedno sa Melom Fererom i iste te godine udaje se za njega i dobija prestižnu nagradu Tony za najbolju glumicu. Ta nagrada stiže šest nedelja nakon Oskara, čime potvrđuje svoj glumački kavalitet. Uz sve uloge koje je dobijala išli su i veliki glumci poput Bogarta, Peka, Kupera, Granta, Konerija. Keri Grant je jednom rekao da sve što želi za Božić jeste da snimi još jedan film sa Odri.

 

Posle razvoda sa Fererom, Odri sve manje glumi i ubrzo se udaje za italijanskog psihijatra dr Andrea Dotija. Sa njim dobja drugog sina. Nakon razvoda od Dotija, pokušava da se vrati na velika platna filmom „Robin i Merien“, u kom glumi zajedno sa Šonom Konerijem. Film je bio uspešan, ali ne po njenim standardima. Ubrzo odbija ulogu bivše balerine, koja je kasnije proslavila Širli Meklejn. Često je pominjala da se kaje zbog odbijanja pomenute uloge.

 

Nakon svog poslenjeg filma proglašena je za ambasadora UNICEF-a. Zbog iskustva iz Drugog svetskog rata, odlučuje da svoj dalji život posveti pomaganju deci iz najsiromašnijih zemalja, većinom iz Afrike i Južne Azije.

 

Audrey Hepburn

„Nikada neću zaboraviti užasne scene koje sam tada videla. Svakodnevno su odvozili pune kamione Jevreja u koncetracione logore. Trenutak koji mi je i dan-danas u sećanju jeste onaj kada sam videla jednog plavokosog dečaka kako mirno odlazi u sigurnu smrt. Na sebi je imao kaput par brojeva veći, i osmeh na licu. Bila sam dete koje se, posmatrajući ga, divi drugom detetu. Zbog toga sam svoj život posvetla UNICEF-u.“ 1992. godine počela je da oseća bolove u stomaku, doktori su joj odmah konstatovali rak creva i pluća. Operacija je izvršena, ali rak nije zaustavljen. Srce najlepše žene 20. veka prestalo je da kuca 20. januara 1993. godine. Zahvalni smo joj na svemu što je učinila tokom života i na svim filmovima koje je snimila, jer se danas i mlađe generacije mogu diviti toj ženi i njenoj lepoti.

 

Autor: Miloš Stepanović

Fotografije:fanpop.com, artsonline.hu, hepburntribute.com

Nema komentara

Ostavi komentar