Ako si ikada bio moj prijatelj

Nikada nisi razumeo zašto ćutim. Sve moje neizgovorene reči bole su tvoj ego poput igle. Svaka od onih šetnji u tišini avgustovskih večeri za tebe je bila konfuzna, jer su izostajala poveravanja, reči o onome što me, eventualno, tišti. Ti nisi bio pripremljen za takvu situaciju. Možda nisi bio pripremljen za tišinu? Tišine se najteže podnose, jer one izbacuju na površinu sve što je potisnuto do dna sećanja, a ti se toga bojiš. Osećam tvoj strah. Meni čak i nije namera da te stavim u nezgodan položaj, ali ti me ne shvataš. Veruj mi, neće to biti prvi put da kažem sebi kako se prijateljstvo gradi, a sada je ipak još uvek rano za to. I zbog toga te molim da me ostaviš da ćutim. Pusti me da odćutim svoje. Ne trudi se da me nateraš da izgovorim nešto ako ne osećam potrebu za tim. Nemaš ti ništa od toga. A meni, budi siguran, neće biti lakše.

Pitaš me da li ti verujem. Valjda je to za tebe prvi stepen prijateljstva. Ako odgovorim potvrdno, obmanuću samu sebe. Budem li dala negativan odgovor, postaću svesna razočaranja koje će nemo preći preko tvog lica i nametnuti mi osećaj krivice. Za tebe, poverenje se podrazumeva. A ja to pripisujem zaslugama.

tijana-katic-blacksheep.rs

Odlazio si. Vraćao si se. Nikada ti to nisam uzela za zlo. Da si mi bio prijatelj, zamerila bih ti. Zamerila bih ti što bacaš u vodu sve ono proživljeno tokom svih godina koje smo proveli zajedno, što sam ti verovala, a ti tek sada pokazuješ svoje pravo lice, što ne osvrćući se prelaziš preko svih radosnih i teških perioda koje smo nekada zajedno savladavali. Treba mi vremena da te prebolim, da se u potpunosti pomirim sa tim. Dopustila bih ti da se vratiš i ispišeš stranice moje budućnosti, sve bih ti to dopustila… Ali više ne bih bila ista prema tebi. Ni naš odnos ne bi bio celovit kao ranije, već isprekidan od onog trenutka kada si za sobom zatvorio vrata našeg prijateljstva. Dala bih ti drugu šansu. Ali ti ne bih dopustila da zaboraviš da si jednom stavio tačku na naš odnos. A on je po tom pitanju vrlo nezahvalan i ne trpi tačke.

Neka te ne vređa to što nisam izustila da si ti moj prijatelj. Možda ćeš jednom uspeti da shvatiš makar deo mojih reči. Potrebno je veliko iskustvo i mnogo vremena da bismo nekog mogli, sa punim pravom, nazvati prijateljem. A ti i ja… Mi i dalje imamo premalo godina za tu definiciju.

Ne dvoumim se da li ću ti ovo napisano predati u ruke ili ne. Nije ni pisano sa namerom da ti to ikada pročitaš. Ne želim da ti uskratim svoje reči i stavove. Ne želim da ti uskratim sebe.  Znaj da ne isključujem mogućnost da nam se pogledi jednom sretnu očima bliskih stranaca koji su nekada imali zajedničke trenutke. Neću moći da odaberem naziv prostoru koji stoji između nas. Prostoru koji razdvaja naše svetove, a u isto vreme nam ukršta puteve. Zaborav je najbolnija smrt. Veruj u to da nikada neću dozvoliti da nam uzme trenutke i izbriše reči. Ako si ikada bio moj prijatelj.

Autorka: Tijana Katić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.