– Je l’ ti shvataš da se niko tamo nije smejao? – Da. Tek sad kad kažeš, shvatam. – To je strašno. Imamo po trideset godina, a kao babe u penzionerskom društvu. Ne smejemo se kao ranije. – Dobro, nismo klovnovi da se cerimo kao pre deset godina. –...

Razuzdana neobuzdana zanosna i neuhvatljiva Gertruda beše od mene starija dobrih dvadeset i kusur godina. U kasnim četrdesetim još uvek izgleda očuvano i čvrsto bez tragova onih odvratnih linija koje nazivamo borama. U osmehu krije želju za slobodom za istraživanjem za razonodom ukradenom i čini mi se nepravedno otuđenom. Osećam da me posmatra tajno i da se, u njenim slabinama grudima leđima i ramenima budi nezadrživa i neopisiva želja za istraživanjem mojih skrivenih kvaliteta. Primetio sam da Gertrudi muško društvo prija. Iz njenih očiju nekakva ludačka požuda izbija čim se nađe u kavezu okružena muškim, nabujalim telima. Gertruda često traži spas i utehu u zagrljaju nekog mladića nepoznatog koji...

- Kako si? - okej sam. I ja ću uvek znati Da se iza tog lakrdijaškog ‘okej’ krije vrisak na ljude, na svet, na društvo, na nepravdu među zidinama grada, na trgovima, širokim i okićenim, koji svojim konfuznim bojama prikrivaju mrak u glavama ljudi, u domovima, na bulevarima koje svetle veštačkom svetlošću, čijim ulicama prolaze veštački...

Osećaš li miris hibiskusa Dženi? Sada ovom sobom on u duetu sa Prašinom retrospekcije Zadire u pukotine Tamo Gde si ostavila reči. Ja sam prost Dženi. Nikada nisam voleo akademike. Njihova shvatanja o Umetnosti Dekupaž tehnici Pesmama. Ta shvatanja su uglavnom ona u kojima Sam se ja gušio A mi se zajedno gubili u njima Dženi. Bez broda za spasavanje A znali...

Uvek kada mislim o budućnosti, bilo to pet, deset ili pedeset godina unapred, uvek je mislim sa tobom. Bez tebe je ne mislim. Bez tebe ja ne mislim. Ali ti jesi tu i sve ima oblik, boju i smisao. I budućnost. Mislim da to samo ja...

  Ti si moja mrtva ljubav. Neproživljena.   Tvoje oči su - oči u kojima živi nebo.   Tu pesmu koju si stavio u džep davno je zaboravljena.   Broj sa papira davno nije u upotrebi.   Zašto hodaš mojim putevima da sretneš me.   Ni slučajno ne govori sa mnom. Zavolećeš me. Život nije film.   Moje srce nije tvoj dom i nemaš prava da...

Bila je noć kakvu bi netko drugi mogao samo sanjati.   Noć bez pijanog tumaranja glasnog pretvaranja noć francuza, jazza i stvaranja prava jedna noć koja bi zaslužila dočekati jutro...

Ljubomorna sam na tvoje prijatelje, drugare sa fudbala, žene sa kojima si bio, i one sa kojima ćeš biti. Na to što su tu kada se raduješ, onako neodoljivo dečije. Što kad si tužan, znaju kako plačeš. I kada si besan, koga psuješ. I na to što kad si potišten, ne znaju zbog čega brineš. Ni kada ćutiš, o kome...

Naša su jutra Iglice svetlosti kroz roletne Čulo mirisa U mehuru kafe Moje zenice Poput sagorelih svitaca Po njenim grudima Razmazane Pod jorganom Išvrljane hartije Kopni hladnoća I dok se klackamo Nad ponorom sna Dodir preteže Dodir propituje Ženski lukavo -Pesniče, gde ćemo -Idemo svuda   Autor: Predrag Milovanović Fotografija: weheartit.com ...

Želim ti kažem da te više ne volim. Da, samo zato pišem, da bih najzad stavila tačku na nas. A bili smo, bili smo veoma dugo. Predugo. Shvatila sam da mi odavno više nije bilo stalo, ali nisam to sebi smela da priznam. Neverovatno je koliko se žene grčevito drže...