Ne znam kad ćemo preživeti umrevši. Prstom ti pokazujem da ćutiš, da ne pitaš i ne znam čime da opkolim na hiljade bosih, prećutanih, posrtajućih, ponekad pitalih za mladost, pitanja.   - Još malo. Promumlam niz retke zube. Kod nas je vazdan sve postalo retko. I zubi. I reči. I...

Plašim se života koliko i smrti otvoreno bih uvek priznao. Bar sebi. Ja sam tragičan junak koji snosi krivicu unesrećivanja sebe svega oko sebe. Odrastati ne znači biti odgovorna zrela osoba naći pristojan posao drugu osobu biti samostalan. Već znači prihvatiti da nikada nećeš biti glavni junak filma sa srećnim završetkom pored ljubavi svog života stići do cilja. Znači prihvatiti da nikada neće doći...

Noćas ću napisati pesmu o jednoj srni Možda je jednom sretneš samu i daleku hladnu i odbojnu tamo gde ne pripada Ona nije zla tužna je to srna ali ti je uveri da ne primećujes pogledaj je kao da ti je upravo rekla sve će biti u redu, veruj mi, i poveruj joj isto onako kao da...

Pravni Fakultet u Nišu, januar 2003. Stručna praksa iz Sudske medicine i psihijatrije - U redu, drugari, znali ste da vam ovo ne gine. Dakle – mrtvačnica ili Gornja Toponica? Razmislite. - Oni su bar još uvek živi. - Sve će nas pustiti da uđemo. Ali, pošto sam ja...

Maslačak, Pazi da te ne oduva vetar, Da ti kosu ne uprti za ptice, A ptice za zvezde, Zvezde za crne tačke, Pa da posle kao ludak visim sa ivice nemira, Sa nekog oblaka, Iz praznine svemira. Pazi da te ne odnesu deca, Oduvaće te još dalje, Preko okeana, Pa malo iza, Preko oklopa starih kornjača, Da gnjurim...

Evo nekoliko meseci kako započinjem ovu priču, kojoj ne znam ni početak niti kraj. A možda kraj i nema, ko će ga znati? Ovo je priča o zaboravljenom biciklu. Gde se nalazi, neću vam reći, neka ostane tamo gde je, moj nije a sigurno nije ni...

Sanjao sam mrtve mačke Izgrižene, istrulele, pojedene Izgladnele i bačene. Sanjao sam mrtve mačke U nedelju ujutru Nakon dva dana savršenog alkoholisanja Protumačio sam to kao upozorenje jetre Da se uskoro gasi. Ali mačke umiru I imaju još života Kažem jetri dok se gegam i pokušavam da skuvam kafu Ne plaši se Nakon jedne smrti Tu je novi život Možda...

Desi se ta situacija. Neka. Koja god. Pogodi te kao da si tanja od flis papira. Znaš da toliko gorih stvari ima, ali ti je taj tvoj kamen na duši težak sto kila. I ne mozeš protiv toga. Ne mozeš ništa. Bezbroj misli u glavi...

Nije da si mi na pameti. Samo se setim: dovraga, nisam ti sve ispričala. Pa mi se sakupe reči na vrhu jezika, a kuda ću s njima? Kome da ih prospem kad me niko ne poznaje? Zaboravim se katkad, udahnem, pa zaustim i eto iznenađenja kad vidim da te...

Potraži me ispod mog svakodnevnog zabrinutog lica. Čekam da me nađeš i probudiš. Odavno nismo živeli stvarnički, jer uveče iscrpljeni zaspimo na kauču ispred televizora, a jutra nam počinju alarmom i dečijom cikom. Sve između čini se kao san (iako ne znam još nekog da ovako...