Tebe, samo drsko mogu da volim. Neobuzdano, nekontrolisano. Da te uvlačim u sebe, snažno i duboko, dok kroz svaku ćeliju, ne prođeš. I ni u jednoj se ne bi zadržao duže, nego što ti dozvolim. Jer još, samo ja vladam mojim telom, koliko god ti ono, svakim atomom pripadalo. I dok te udišem, i kada te puštam da izađeš. Tebe samo...

Nikad ne mogu da zaspim Dok ne čujem huku voza K'o poslednji pozdrav pred Mauricijus Kao još jedna cigareta U rukama od teških vagona S kojima se Provlačeći i glavu Probijam kroz tunel I nastanim negde u Evropi Negde u Parizu Negde na trgu Negde u osamnaestoj ulici Da se zagledam u oči uličnog slikara I da se...

Rastanci su neizbežni. Nikad nisi siguran kada će i kako da se dese. Kada taj određeni trenutak dođe, uvek deluje da je moglo da bude više vremena, da ti je trebalo još.  Jer nikad nije dovoljno. Ali ima i onih drugih momenata, kada nekako znaš da...

Jesam li od rebra tvoga postala, ili sam od sazvežđa sazdana? Moje oči tvoje su ogledalo bez svetla, bez tame, samo sivilo -odbegla magla. Moja bol unakaženog je lica, skrivena u užarenim zvezdama, zaspala, sama, bez tragova. Sasekla sam sa naših dlanova linije sudbine i ostavila ih kao puteve na zemlji - putokazi hodočasnicima. Jesam li od glasa tvog postala? Crna sam ptica među slavujima. Autorka:...

Zvezde su mi u rebra urezane. I svaka je otisak tvog prsta, koji je ovlaš prelazio, preko moje gole kože. U strasti su dogorevale, i stvarale paru, od čestica vlage. Gušću, od mlazeva dima cigareta, kroz zgrčeno grlo. Izgrebano uzdasima i izdasima neutoljive gladi. I bole i blješte, više od svih onih, urezanih linija, samoukih tatoo majstora. Čije igle su puštale krv, iz...

Mrak u sobi i to kada ne znam kada i kako ćeš da mi se približiš. Okretanje ploče Julie London i lijene poljupce. Veliki prostrani krevet u koji bi mogao da stane sav moj i tvoj svijet. Fleke od kupina na svilenim plahtama. Terasu i mjesečinu. Moje preplanule noge u...

Ti i ja lutamo kroz dan Toplog beogradskog dana. Izdvajamo se Pogledaj ih samo Bezglavi, užurbani, urbani. Mi smo ljubav u crnom Ali ne u žalosti. Crna boja je boja topline Crna boja te zagrli i ne pušta. Ti i ja lutamo kroz dan U gradu gde nas niko ne poznaje U gradu gde je svakoga...

Sanjala sam jednom da postoji knjiga koju nisam ja napisala. Činilo mi se potpuno strašnim da postoje reči na ovome svetu u koje nisam ja utkana.   Sanjala sam jednom Da sve ove reči Umiru u mojoj fioci. Nikad ih ne vidiš ti. Nikada ih ne vidi niko. Zapitala sam se onda: Da li one uopšte postoje?   Stvorila...

- Ooo, pa ćao Nemanja. - Ooo, pa ćao Marina kako si? - Ja dobro, a ti kako si, nismo se sreli baš dugo dugo. Da nismo, baš nismo. Od onda kad smo se rastali poslednji put, tu negde u nekom sokačiću ove varoši, više i ne pamtim...

Sutra je novi dan, i Sunce ce izaći, to je ono što zasigurno znamo. Sutra je novi dan, i loše od danas će proći, ili nam pasti jos teže kada se probudimo. Ali, možda prekosutra neće. Sutra je novi dan, a možda nam baš on donese...