Viktor sedi sa druge strane mosta, one rizičnije. One gde te milimetri dele od pada. Klima nogama, puši. I razmišlja… "Šta me drži da ne pređem taj milimetar?" Dovoljan je jedan jači kašalj, pa da pad u Dunav bude neminovan. Ili samo jedan jači vrisak. “Nosi se bre, Dano!” viče toliko jako...

  Godoova 16 Ponedeljak 24:01 Klupa sa leve strane autobuske stanice. Čekaj me.   Džoni je tih dana naporno radio. Sledovalo mu je teškom mukom i vrednim radom zarađeno unapređenje - Asistent Regionalnom Menadžeru (ne treba pomešati sa Regionalni Menadžer Asistent). Dolazio bi uvek prvi, deset minuta ranije, jer toliko mu je...

Ne vrti se svet oko ljubavi dva umetnika, kažu. Tačno, odgovorim im. Ljubav je sama po sebi umetnost Marina. Mi to znamo najbolje. Da, baš ti i ja. Dobro, možda sa različitih meridijana, ili paralela, ili pak iz različitih života, ali znam da znamo i ti...

  Postoje noći kada duva Taj vetar Ne znam mu ime ali ga uvek sa nestrpljenjem čekam, sa osmehom dočekam sa tugom ispratim Zapalim pljugu i osetim mir u sebi Mirise godišnjih doba, Mladosti, Lomova Potrošenih godina Progutanog otrova Poraza i pobeda Bez grama napetosti Bez grama straha Uvek osetim kada dolazi, Kada postaje, Kada nastaje Kada prestaje Kada nestaje Rešio sam da ulovim...

S njim uvek putujem, daleko. Zadirem u očne duplje i zatičem Mesec u divljini. Onda maštam o našoj kući u Karlovcima. Onom ulazu, na kom je drveni stočić i na njemu lavanda. Milihbrot i dve staklene šoljice za čaj. Imamo psa. Potkrovlje i biblioteku. Suncokret...

Ako noćas umrem, možda će ti ujutru biti žao. Jer ćeš misliti, da su sa mnom, umrle i sve tvoje šanse da budeš čovek. Bolji ili lošiji, nego sad. Možda ćeš nemo, položiti moje telo. I verovati, da sam ga ja, samo koristila, dok je moglo da mi služi. A sada se preselila, u neki drugi oblik, formu po mojoj...

Sve nedovršeno Na čekanju Ostavljeno Zar strah da me opseda Sec sec secka Ja sam više od svega Ja sam celo Nedovršeno celo Svoju celinu podeliću sa tobom Samo me uzmi barem malo Ja sam tvoje ime rastavljeno na suštine Pozovi se I znaćeš da smo tu Usamljeni odraz je laž Mi smo istina Samo pruži ruku Šapu Ili gled Ja ću znati...

Ja sam najtoplije leto ja sam najhladnija zima. Nikada nisam između nikada nisam proleće i jesen. Kada sam prvo ljudi mi prilaze nagi nasmejani, mokri, mirisni zreli kao tropski plodovi. Onda sam nabujala reka plutajući krokodil koji čeka one željne osveženja rascvetana poljana zlatna afrička savana veliki, lenji, mazni lav u hladu koji je gladan mesa u izobilju međutim, nepomičan leži...

– Neću da mi rađaš Nemce. Hoću da ostanemo zajedno ovde. – A od čega ćeš da hraniš svoje Srbe? – pitala ga je rezignirano i ušla u autobus. On je bio sin jedinac. Ne jedinac, već sin jedinac plus tri sestre. Dugo čekano muško dete. Njemu...