Ostavila mi je Maslačke pod prozorom Junskog dana U 16:35, Rekla je : "Oni su sloboda" Dok ih je ređala u moju kosu I pravila se da ne razumije, Da sam slobodno Izabrao nju. Slušao sam Kako govori poeziju, A ona bi do jutra Slušala mene, Naslonjena na puku slučajnost Melodičnog udarca Čaše, o čašu, Duše, o dušu, Riječi, o riječ. Nosila je smiješne...

Sa stare telefonske govornice U jednoj od onih ulica u koje više niko ne zalazi Osim onih koji sa strahom vole Ubacila sam par sitnih novčanica Dovoljno da platim svaku od emocija na rubu usana Prstima nervozno lupkala sam po staklu Dok sam slušala Predugo i lijeno zvono Koje ne čuješ Jer si na...

Ispod crnog oblaka zgusnutih trepavica skrivena sjedi priča o pjesniku sa šeširom kraj Neretve što traži utjehu U lijevoj ruci nosi buket jasmina zaputio se kaldrmom na mjesto gdje mu je nekad toplom rukom ugrijala olovo u grudima djevojka sa pjesmom u očima i vjetrom u pokretima cvjetne suknje do koljena Rekla je da nema ime i da joj treba skrovište ispod kaputa osjeća dolazi oluja Nije pitao odakle je došla i gdje se zaputila otvorio...

Usne sam izgrizla od želje. Kosu sam iskrzala od iščekivanja. Koža bi pukla od bespomoćnosti. I mašta mi se već malo umorila, Ali se, na tvoju sreću, ne predaje. Ne volim što nas deli desetak minuta od tebe do mene, Pomnoženo sa svim izgovorima. Jer to je onda jedna velika daljina. Ne volim...

Opet su se oblaci rimovali sa nebom. Umirao je decembar u mojim plućima. Jutra su mirisala na kupine i mesečinu. Ponedeljkom sam psovao vozače tramvaja i tvoje oči, Isidora. Zeleneli su se borovi na staklima. Prašina mi ostavljala smeh. Izazivao me vazduh na rubovima usana. Pucali su glasovi niz beogradske padine dok sam nekoliko puta završavao pesmu...

Dobri pesnici kriju svoje stvari od drugih. "Ma, pišem, ali još uvek je loše'' "U mojim beleškama je uglavnom'' "Pročitaj jednu ako baš moraš'' "Nisam još uvek sredio'' "Nemoj ovu, ova je stara'' "Možda drugi put." Dobre pesnike plaši ništa drugo do sopstvena reč.   Oni ne prezaju od bacanja misli u vatru prosipanja svoje torture a zatim gužvanja cepanja i...

Pod pljuvačnim žlezdama postoji igralište. To je hiperprodukcija sanjanog univerzuma. Nebo koje se stvori u maloj sobi. Pesak zavučen ispod stena okeana da više nikada ne vidi horizont. Njegove su uši crvene. Crvene i izgrižene. Poput voćke koju je neprimetno proždrao parazit. Iza njihovih zidina, prostiru...

U nekom drugom vremenu, Zbog tvojih usana započinjali bi ratovi. U nekom drugom vremenu, Za tvoje oči bili bi pisani najljepši stihovi. U nekom drugom vremenu, Muškarci bi na kocku stavljali svoju čast, Za jedan poljubac tvoje male ruke. U ovom vremenu, Koje cinično prezire i odbija sve Što se smatra divnim, Ti si tek...

Vraćam se U dane kad si bio tu. Svaki dan, Tren, treptaj i riječ. Tu, daleko od mene Gradovima i granicama.   Tu, u moj duši, Na prvom spratu, u snu Našim parkovima Smo šetali, brojali opalo lišće Bježali gradskim stanicama.   Tamo, u mojoj glavi Bio si stvaran i moj, Pričala sam ti ono Što ti nisam nikad rekla, Što si želio...

Prvi put posle niza godina punih sumnji i verovanja lakog kao pero koje tako odluta na čas nežnog i nepostojanog prvi put posle oluje pomolila sam se.   Neprikladno sasvim u tuš kabini pod vodom tako mokra, ogoljena i čista želela sam samo da Mu kažem hvala.   Prvi put posle suvišnosti samoprezira bežanja u snove i filmove i pet, šest nesigurnosti osetila sam potrebu da neko...