Oblak se stidi pa se sakriva iza neba. Ja širim ruke prema Suncu, koje me grli i kaže: drago mi je da te vidim nasmejanu.   Proleće miriše na revoluciju i na Majakovskog. Miriše na slobodu i na radost.   Duša mi pleše u ritmu proleća, dok ja gledam kako raste trava, između šina vidim prvi maslačak.   Poklonjena bluzu...

Prećutaću te i noćas nijednu reč o tebi neću izgovoriti pred okolinom koja bi te svojatala rastrgla ponizila i na stub srama položila iz čiste obesti i dokolice. I koja bi meni tim činom nanela nepodnošljivu najezdu boli. Prećutaću te ponovo po ko zna koji put sačuvaću u sebi čežnju za tobom i nemogućnost da ti večeras dođem da mi večeras dođeš i nežno mi na uho šapneš da me želiš. Prećutaću te...

Samo želim da više ne verujem. U sutra, danas i juče. Zoru, svitanje i sva sazvežđa. Niti onim iskricama u tvojim očima. Samo želim da se predam. Nekoj umornoj duši, poput moje. Njenoj kovrdžavoj kosi, i čarobnom osmehu. Samo želim da zagrlim. Sa njom, sve nove...

Avgust 2007. Putnički voz Beograd – Niš. Bio sam kod tadašnje devojke. Vraćao sam se. Noć. U vagonu samo čovek u odelu i ja. Čovek u odelu je bio krupan i ličio je na Haradinaja. Želeo je da započne konverzaciju. Rekao je da se zove...

Nedavno smo vas upoznali sa projektom Umetnost i delo. Reč je o šarenom timu, koji radi sa mladima u vaspitno - popravnom domu, u Kruševcu. Nedeljama unazad, oni razgovaraju, pišu, stvaraju nove svetove, koji mogu olakšati život u domu i nametnuti pitanja, čije odgonetanje im...

u koga oblačiš želju? napolju je kiša na radiju Arsen Dedić pita sa kim će biti mlad ako svi ostare ima nečeg u kiši u nežnosti kojom pada na kožu i miluje sva ona mesta koja samo tebe čekaju posvađali smo se zar ne znaš kako smo mi žene komplikovana bića? nisam mirna jer nisi tu nikad nisi ali sad...

Borim se Sa sobom Svake večeri I pijem Za nas. Bojim se Da ne znam Da li je gore Kada te prošlost zagrli Ili Kada znaš Da nema ni pogleda. Opet sam pevala Našu pesmu. Laku noć, Ljubavi, Neko i dalje Misli na tebe. Autorka: Marija Jovanović Fotografija: unsplash.com ...

Pišem o tebi Da te ne zaboravim Ni oči kojima lutaš svetom Ni osmeh kojim si osvojio moj Da ne zaboravim ni kosu, ni prste, ni onaj žeton koji čuvaš u levom džepu teksas jakne Pišem o tebi Da mi budeš blizu Kao da nisi ni odlazio Još uvek smo tamo, sigurna sam Sami,...

Obećanje. "Do kraja života" najčešće izgovorena laž. Kako zvuči lepo zar ne kad nežnu reč zabodeš u uho, a ona dopirući do mozga u najsavršenijem skladu sa vremenom u kom je izgovorena i sa osobom od koje je izgovorena za posledicu stvara - ljubav! Kaži mi:...

Često su se u tvojoj neposrednoj blizini na kuhinjskom stolu ili u fioci pa čak i u ostavi za tegle nalazili oštri predmeti. Umesto penkalom pisala si njima. Inicijali misli i poneki stih našli su svoje mesto tu. Duboko zariveni ispod tvoje bledo bele kože oblepljene flasterima prošarane ogrebotinama kao ružinim trnjem. To je bio tvoj čin samoodbrane nemogućnost da se suprotstaviš okrutnoj okolini koja te je svakodnevno postavljala na stub srama i izgalala poniženjima najgore vrste zbog...