Crtaš li? -Crtam, crtam! Nemam gumicu da mogu da izbrišem, ali imam moć da ozvezdim sve što boli. Evo, na primer, juče sam kupila sliku – dvoličnu – jedno lice bušno, drugo ozareno, da biraš koje hoćeš kako ti se navrne! Kako ko uđe u stan pita Čije je to dvolice...

Petar kaže da zvijezde govore Dok mi ih na ramenu prebrojava I raspravlja sa mnom O smislu sazvežđa. Dvadeset zvijezda, Ne sijaju k' o jedna, "Ona", pokazuje u beskraj, "Ona, moja", naglašava tiho. Govori, a u meni se Nebo i zemlja posvađali Tragajući besciljno Kroz debeo beton, Sve do Majčinog jezgra Za kolibom od vječnosti U kojoj se vatra...

Izgleda da je istina, moje milo. Uspjeli smo savršeno isplanirati Naš bijeg. Oboje smo završili u nekim tuđim, Blijedim zagrljajima koji guše. Oboje se budimo u nekim tuđim krevetima, Koje, utjehe radi, Ironično zovemo svojima. Izgleda da je istina, moje divno. Od tebe ni glasa ni slova Već točno šezdeset i dva dana. Nije da brojim,...

Uletela je u stan mokre kose i sa širokim osmehom na licu. Pred sobom je držala knjigu. Autor je bio on. Čekale su je njegove drage, daleke misli koje su joj toliko nedostajale. Obrisala je peškirom mokre pramenove i obukla stari, zeleni dzemper. Volela je...

Mišel Babić bio je najpopularniji profesor Fakulteta i priznati stručnjak za mas-medijume te davne 1980. godine. Na njegova predavanja dolazilo se satima ranije, ako ste želeli da zauzmete mesto. Bilo je tu studenata sa drugih fakulteta, drugih profesora i akademika. On je smatrao to gubljenjem...

Proleće dolazi svima. Pršte boje na sve strane. Nije li žalost ne biti ništa, a najviše slikar? U doba kada se tama gasi i pale srebrne niti na nebu i polja ogrću nežnost, slikaj sreću da te po njoj pamte! Autorka: Ivana Lekić Fotografija: weheartit.com ...

Tebi bih mogla biti žena U kućnoj haljini Bez ambicija Svakoj tvojoj želji pokorna I mirišljava poput prepečenog hljeba Ispucalih usana I na tvoje hladne poglede Otpornog tijela Ona koja se zbog tebe Odrekla svih svojih snova Bez riječi tebi posluženog ručka U mraku suspregnutih uzdaha Mogla bih ti biti žena Ona koju ne voliš I koja je toga...

Kada se ujutru probudio, Boris je ležao na betonskoj stazi koja okružuje zgradu. Nije mogao da podigne glavu, ali je krajičkom levog oka video otvoreni prozor kroz koji je ispao. Čitavu noć je slušao muziku, i sada mu je iz otvorene lobanje umesto krvi curila...

  April je u našem gradu. Bez nas. April posebno voliš. Tada posebno voliš i naš grad. Ja sada posebno volim april. Zbog tebe. I posebno volim naš grad. Bez nas. April obećava. Ponovo oboji oči i tada izgleda lepše svaki grad. Zamišljaš li i ti, aprilom, naš grad, kakv je bio i kakav je sada bez nas? Pored mene...

Ti odlaziš u nedoba. Brzo, čujno, bučno, tragično. Ti odlaziš, odakle mudar nikada ne bi. Nebo svedeš na besmisleno parče, nedostižno. Gutaš sebe niskim govorom, gaziš se prostačkim rečima, bečiš se na sve već kazano. Gori i ono parče neba u tvom glasu. Izgara proleće obojeno ljubavlju. Iskrada se strast kroz sva vrata. Kad te...