U spisima historije nemirnog života Postoji pravilnik po kojem živim Istrošen ali dobro očuvan – zapis tvoje nježnosti. U njemu su jednostavnosti jutarnje kafe, Rapsodija svjetla komponovana šarenilom zavjese, Tvoji dugi monolozi kako je nered progutao stan, Brige u ladici i otimanje od kreveta Jalovo kao Kihotov jur na vjetrenjače. U njemu su...

Lejla, seti se kako sam ti dolazio u večernje sate niz mahalu prolazeći užurbano. I kako sam te satima čekao pred Sahat – kulom u tvome u samo tvome Sarajevu. I kako sam ti govorio Lejla, ne idi nikada iz Sarajeva! Ja ću uvek naći načina da ti dođem...

Uspori. Stani i udahni. Zažmuri. Šta vidiš? U koliko boja zamišljaš svet? Kakav je miris bakinog kolača? Neka te povede ritam koraka stranca u noći. Lutaj, pritisni svako crveno dugme. Čiji lik lebdi u tvom mraku? Koje ime nosi eho tvog srca? Seti se proleća '89. Cenim da se tada baš lepo volelo. Je l' čuješ muziku? Moja...

Prvi dar koji sam od njega dobila bila je medalja, prava pravcata medalja. On je tada stidljivo rekao da mi je daruje za moje odlično pamćenje, nadajući se, verovatno, da nikad neće postati zlopamćenje. Pomislila sam tada kako je ovo najneobičnija, a možda najimpresivnija stvar...

Čovjek sam, kao i vi. Ja vidim. Ja čujem. Ja shvatam. I ako ne pokažem, osjetim. I ako ne kažem, znam. I ako ne uradim, razmislim. I na mom su licu ožiljci od opekotina vrelih suza. I negdje duboko, ispod netaknute kože, ožiljci su od omče...

laže i onaj kapor da posle ljubavi ne ostaje ništa. ostaju nenapisane poruke za laku noć, moja navika da kuvam dve kafe, da čekam onoga koji zauvek kasni, ostaje misao da smo mogli bolje i da je najbolje da se ništa nije desilo. ostaju i suze ali i neoplakana ljubav kao i nada da će nas neko zavoleti. nije slagao da je ono što...

  Koliko puta, si ugrizla prste? Da ne napišeš ono, što je bilo teže čitati, nego napisati. I raskrvavljenim zglobovima, protrljala oči. Kao da će sve, biti jasnije, kada razdvojiš, natopljene trepavice. Verujući, da se zaslepljenost, može lečiti slepilom. Koliko puta, si slušala tišinu, dok je raseca blues? I osetila, rascepljene čestice vazduha, na tvojoj koži. Misleći da se reči, mogu ugušiti, ako se nagutaš tišine. I da će...

  Šta je on meni? On je nemir Ono kada mi vjetar zapetlja kosu i podigne haljinu dok fotograf na vjenčanju moje sestre pravi zajedničku obiteljsku fotografiju A meni se prsti sa njegovima isprepliću i bore da poravnam rubove haljine i ukrotim lokne On je huja Ono kada zbog njegove ljubomore Poželim da mu po stanu razbijem sve I pozovem amazonke da mu...

Ovo su momenti kada u sebi jecam, a kada nikoga nema da me čuje. Nikog da razume. Momenti kada želim da iskočim iz svoje kože i kada mi inspiracija proradi i nestane u minuti. Momenti u kojima ne volim sebe. I jesen. Ta tako meni...