Ponekad mi se čini da sam Pablo Neruda I da "noćas mogu napisati najtužnije redove" I da sam te voljela A i ti mene "s vremena na vrijeme". I čini mi se da mi je kao i njemu Zabranjeno da ne živim I da nisam "onaj" na koga misli kad kaže "Lagano umire...

Nekome dosadi da živi, pa umre. A ne stigne, ni pesmu da napiše. Ni onu najmanju, pričicu o sebi. Oduvek suviše lenj. I nikad dovoljno hrabar. Da govori. Nekome tišina ne dosadi, pa zaplovi toliko duboko, da više i ne čuje glasove. I sve se stopi u jednu notu. Isti ritam i tempo. I teče. Ili možda stoji. U to ni...

  Jesam li vam rekla Kako skupljam naslove U hodu svoje ulice; Od ludila do svakodnevnice - Kako tko što mudro izrekne, Ja u glavi redam metafore. I tako to krene - Od klošara do klošara, Od faca do kraljeva, Od dijeteta do 'diteta'; Od same sebe pa nazad do reale - Nižem svoje mudrosti vrijedne, Nekima nedokučive, Nekima...

Ponekad poželim da nemam osećanja. Da ne osećam sve toliko intenzivno. Da mi nije sve fantastično, savršeno, najsavršenije, da ne obožavam milion i jednu sitnu stvar, da ne nosim toliku ogromnu količinu ljubavi za sve, da ne vidim lepotu u svemu, da se ne rasplačem...

Želim da ti pošaljem Po prijateljima pozdrav, Da se sjetiš mene I udahnes svojim plućima Ovu promuklu maglu Koja nas davi utihnulim rukama. Želim da poslije svakog izdaha Osjetiš moju ruku na svojim grudima Dok kroz svoje snove ideš nekom drugom. Želim ti, iz sveg srca Da prije no što stigneš do njega Povučeš okidač, Pravo, U moje...

Moj si svaki dan. Jutarnja misao. Podnevna kafa. Večernja čaša. Noćni razgovor. Poljubac u 12. Zagrljaj slabašan, da ne zaboli, jer dosta nam je boli. Pogled ispod kišobrana, osmeh iza ušiju. Pesma u sobi gde odzvanja. San na perjanom jastuku. Supena kašika čežnje, prepisana za svaki moj dan. Budiš me i uspavljuješ, dolaziš u snove i...

- Mi nismo par. - Mi nismo par. - Okej? - Sasvim! Smejala bi se i zaranjala nos ispod njegove brade. Jer tu miriše. Oni nisu par. Odrično bi odmahivala glavom na pitanja i konstatacije tog tipa. - Pa šta ste onda? Govorila bi kako je ona pisac, a on...

   Postojalo je nešto te večeri, nešto što je dovelo do iskušenja. Možda nekoliko godina šutnje, okretanja glave od stvarnosti, želje za nekom promjenom, veoma dobro poznat datum i mjesto susreta, prvi zagrljaj, prvo volim te, pogled koji govori više od hiljadu riječi i jedna pjesma od...

Pobedila sam i ovaj dan. Bez tebe. Za tebe. Loša sam u matematici, ali njih ne računam već u mladežima osećam. Prošlo ih je mnogo. Previše. Više nego što sam mislila da umem za nekim da brojim. I kad odu najbolji ja se za tebe bojim. U kakvom to svemiru spavamo? Vreme leti, mi krilima po zemlji udaramo. Koga da...

Skoro sasvim obična priča. Ili možda i nije? Vreme i mesto, pa, i nisu toliko bitni. Imena još manje. Reći ćete, šta onda jeste? Neumitna ironija života, neizbežna klackalica, koja sa jedne strane uzima, a sa druge daje. "Ne može biti i vuk sit, i ovce...