Ti si prvi sneg u decembru. Onaj komad neba, koji se otcepio, i pao na moju kožu. Leden. Oštar. A tako lagan i lepršav. Kristalizovani molekuli, neizgovorenih reči. Jedinstvena forma, različita od svih dosadašnjih, i narednih. Ti nisi ništa od onoga, što se čini da jesi. Nisi prosečno ukalupljen, očigledan. Ta tvoja zaleđenost, je suviše lako otopljiva. I još lakše zaledljiva. Nalik na dendrit, čiji...

Oprosti najdraža Što sam želeo Da preplivam Lamanš Ne bih li osetio Čari tvog grada Grada koji obiluje Sumornim kišama Od kojih čak i Slučajne prolaznike Na tren zaboli glava Oprosti najdraža Što sam morao Da još jednom ugledam Tvoje želene oči Ne bih li doznao Krije li se u njima Iskrenost, koju si Nekada bila spremna Da mi pokloniš I...

Neće oboljeti Preboljeni koraci Nekih davno spojenih, Pa naglo odvojenih inicijala...

Ona je uistinu htjela vidjeti me na koncertu Nicka Cavea. Smatrala je da ću poludjeti jednako kao što radim u ljubavi. Kako uživam svaku notu kako pogledom skidam rublje nebu kako se, svojim znojnim šakama borim protiv ljudi I probijam u gomilama jer moram dohvatiti prvo mjesto u prvom redu; samom srcu cijele situacije. Kako svaku...

Nokti su najizazovniji dio ženskog tijela. Njihov dodir na ljudskom biću glazba je u taktilnom obliku: melodična, oštra i nježna. Prizor elegantnih ženskih noktiju najrasprostranjenije svjetsko je čudo.   Nokti su ženino najveće oružje. Ne zna ih svaka žena koristiti i ne koristi ih svaka žena na isti način. Kleopatra se primjerice noktima služila mistično. Legendarna...

Ne znam kako se pričaju ovakve priče. One u kojima juriš srcem, pa zaboraviš na njega. Jer svaki dobar čovek jednom, napravi lošu stvar.             Rekao si da srce ostaje tamo gde je, bol. Moje je ostalo u Kastilji. Uz more. Šafran. Brodove. Miris zemlje, vinograda....

Tišinama me dozivaš Tišinama mi govoriš I do znanja stavljaš Da me ljubiš. Tišinama me miluješ Tišinama dušu dodiruješ I rukama belim Nju umiruješ. Tišinama me tražiš Tišinama se boriš Za moje pažnje tren I osmeh izgubljen. Tišinama te grlim Tišinama te pišem Tišinama ti čuvam Mesto u dubini Sagorele duše Koja i dalje uludo čezne Za usnama nijanse trešnje Tišinama te ćutim Tišinama te...

Kako o tebi pisati, a ne zvučati smešno? Naivno, nestručno. Reči bi se beskrajno slagale, i nikada se ne bi, dovoljno dobro posložile. Da tebe opišu. I kad bih te slikala, ne bih umela, da napravim nijansu tvojih očiju. I tada bi prsti drhtali, dok te rasipaju po beloj površini. Ni da te izvajam, ne bih umela. Na usnama...