Gladne ruke revoltirano pjevaju Pjesmu nedostajanja   Prsti mrse kosu Drže budućnost Prsti ruku vode Pročišćavaju ispod noktiju Male poroke koji siju Strahove na ljudska krila   Prstima voliš i Prstima postojiš.   Prstima svojim Dodirnula si sva tajna mjesta Mog tijela I sve ključeve prsa mojih Zakrenula u lakoći uzdaha   Prsti moji vole Drhte Upoznavaju i rastaju se Lupaju valove samoće o hridi Trpaju slova u...

jutros mi se kiša nalila u misli i sklopim li oči odnese me vjetar tvom stanu, tvom krevetu i kukovima da se budim dok se budiš koža tvoja da mi klizi pod prstima dok ono zviždi i zavija između krovova i tramvajskih stanica od lica mi se odvaja kosa tvoja što je u...

Tužna sam. I umorna. Već danima. Teško neko vrijeme. Teški ljudi. Teška ja. Tužna zbog svih malih dječaka koje su ostavili njihovi očevi. Tužna jer su ti dječaci izrasli u divne mlade muškarce koje ti isti očevi nikad neće upoznati. Zbog gluposti, zbog taštine, zbog ponosa. Jer...

Kada Nadija natkloni meso prstima, koža na šakama postane gubilište po kom se sudaraju molekuli vazduha. Lete u vidu meteora. Njihovi udarci odzvanjaju poput pokajanja majke što čuje bebin vrisak nakon dvanaest sati rada za kasom. Nadijine ruke su pune svežeg voća. Ako iskorači da...

Ti si sve ono, što ja nikada neću biti. Boja mog straha, i nerealizovanih želja. Istina. Vreme u kojem postojim. Tamniji od mojih očiju, u mraku. Čiju boju, nikada nisi mogao da utvrdiš. I svaki put, tražio novu nijansu. Kojom bi ih definisao. Označio i deklarisao, u nekom podfolderu, tvojih uređenih foldera. Za svakoga imaš po jedan, jasan i sistematičan. Moj je još...

Smej se Jelena, Jutro i bez nesanice tvoje Ume u dan da upliva. Jelena smej se I kad dobro nije I bez tvojih suza Mrak se po ulicama izliva. Nije ti dobro, Pa pogneš glavu, U tvojim suzama neće ogreznuti sneg; Jelena smej se, Nisi u pravu I bez tebe bi iskapao ovaj svet. Bole te kosti, Ponekad desni, Srce...

Nedavno smo se Aleksandra Jevtović i ja našli i satima razgovarali o životu i smrti, snovima, zvezdama, umetnosti i smislu postojanja. Razmenili smo knjige, ilustracije i stavove. U nekom trenutku Sanja je rekla “A zašto ne bismo, za čitaoce “Severne kapije”, uradili unakrsni intervju?Moglo bi...

Dragi, ti si žigolo. Komad mesa među zubima. Zgužvana postelja nekog usputnog motela. Iznajmljeni sako i bijela košulja. Ime bez predznaka i prisvojnog pridjeva koje na prijemu govorim ljudima kada te predstavljam. Ti si glumac sa par naučenih trikova ako neko nas upita gdje i kada...

Jednog leta su došle, Pre čini mi se dosta godina, I bez ikoga, I sa ikim, Samo sa jagodama i cvećem. Nikoga nisu pitali da li smeju, Same su tu sele, A njih niko za mamu nije pitao, Pa su tako jasno i veselo, Uvek odgovarale sa hvala. U rupicama njihovih obraza, Skupljaju se sokovi tih...

  jučer sam rastavila stol da olakšam disanje, danas je prostor odlučio sam razbiti krevet i spojiti se s podom samo sam se makla i rekla dobro je kao da sustanarim s nekim duhom koji razmješta stolice treba živjeti jednostavnije. ja, na primjer, otkako imam psa bacam sve nepotrebitosti što će mi...