septembar i ja hodamo iz krajnosti u krajnost usporeni razmišljamo nespretni i i s(r)etni on prolazi postojano umire za nijansu tu oko duše raznosi prošlo opomene uspomene srušen smrvljen nikad uzaludniji Autorka: Valentina Baktijarević Izvor fotografija: tumblr.com ...

Spokoj se uvukao u stare kosti. Kažem stare, ali nisu ih godine izmorile. Bolne su od lutanja, skitanja po horizontima beskraja. Izgubio sam se u vrtlogu čekanja. Sanjao sam da slikam prirodu i u njoj šarenilo, a naslikao sam pomrčinu. Izgubio sam nit koja me...

  U nekom baru u Pragu Okruženi ljudima koji su došli da pročitaju svoje novine Da popiju svoje pivo Ili da se zgreju Kao i mi Sa tetoviranom konobaricom Koja nudi ono što kuća smatra da je najbolje Bez osmeha ili nečeg poznatog Trenutak kada odlažemo svoje šalove Zaboravljamo na svoje povišene temperature Uzimamo praška piva I...

Zaglavite se na sedmoj strani geografskog atlasa. Putujete porama, borama i ožiljcima. Vešto zaobilazite mesta koja su drugi već videli. Samo vaše oči umeju na pravi način da se zaljube u Karlov most u Pragu. Samo vaše ruke mogu da dohvate grane onog visokog afričkog...

Pusti je da gleda Lepa je dok gleda Dok joj se nervozne tuku ruke Pospani su joj obrazi Umoran korak I slučajni svi prazni dodiri Oči joj se gube u vodi Skuplja prste izgrižene kože Grči svoje misli proste Pusti je da gleda Zanesena i slepa Uobičajena, mirna i česta                                                                   Prikaza sa sunca, kiše ili...

Ulice su nas zavolele onog trenutka kad smo prećutali miris sopstvene kože. Progutali ga i svarili kao žvaku što je igrom slučaja skliznula niz grlo. On se budi noću. Posteljina asocira na pokisli trotoar iz čijih pršljenova izviru podvodni vulkani. Otvorio je oči u prošlom...

Njih dvoje sede, na nekoj autobuskoj stanici. U šezdesetim, možda i sedamdesetim godinama. Da li je, zapravo, bitno? Naručuju sok i kafu dok čekaju prevoz na mesto gde, kao i uvek, idu zajedno. Smejući se upadaju jedan drugome u reč, u narudžbinu, u misao. Jer, zapravo,...

Svi će ti o meni reći isto; (Ako iko bude posle mene Hteo da ti kaže) Kako žive posle ljubavi ljudi, U kojim šumama seku ruže, Od čije krvi piju dva jutarnja čaja Otkad su jednog maja Razvratnici ušli u jedne grudi, Od čijeg su očaja pali mrtvi I zašto žrtva treba jednoj žrtvi. Svi...

Volim te Begi, u foajeu starog hostela. Ispod soba, svih onih ljubavnika, koji nikada nisu čitali, ove stare pesnike. I koji se vole, realnije i strastvenije, nego što ćemo mi, ikada umeti. Volim te više od ovog esspresa, sa toplim mlekom. Kojeg ispijam, uvek posle osam, uz cigaretu. Ti se tada vraćaš sa posla. Mahnem ti kroz prozor kafea. Uvek otpozdraviš. Ponekad...

Ne ličiš na sebe. Pokušala je da razuveri odraz u ogledalu. Posmatrala je mladu devojku sa otiskom muškarčeve šake na obrazu. Njene bezizražajne oči behu čudesne ispod sloja slane koprene. Vizantijsko plavetnilo lelujalo je na mramornim beonjačama lagano, poput jutarnjeg povetarca. Bile su to setne oči, zaokupljene...