Krenuli smo na put da upoznamo sve(t). Nemamo ništa, nemamo nikog. Dva slepca, ruku pod ruku. Ruka u ruci. Pružaju ruke jedan ka drugom U zagrljaju isprepleteni. I dalje samo dva slepca. Jedan drugog vodi, A ne vidi ni sebe ni svet. Dvoje, sa rubova beskrajnog mraka Traže, da bar malo zavaraju strah Što milo sikće: “Možda...

ne mogu da čujem gde stojiš. ne osećam ti ritam pluća. a stopala, je l' su prazna? oljuštile mi se korice, stranice mirišu na prošlogodišnju jesen. sipaće mi novu među trepavice. slivaće se u oči , boje. izgubiću i njih. kroz utrobu, ruke su pustile korenje i polomile mi kičmu. nepomična. čekam novu jesen. Autorka: Valentina Baktijarević Izvor fotografija: pinterest.com...

Nakon tuširanja izneo sam peškir napravio dva topla sendviča i seo na terasu sa koje vidim centar svog naselja trenutno u zimzelenoj, žutoj i narandžastoj boji u koju se skoro presvukao. Kad sam pojeo sendviče zapalio sam cigaretu čuo šuškanje lišća dole, kod velike lipe ispod koje se muvao neki tip. Nosio je krem rolku, crnu trenerku i...

Menjam te u sebi  jer u očima ti vidim vašar dugu Na dlanovima boje večnosti Na noktima se oslikava treperivi  strah Tvojim malaksalim telom plešu svoj poslednji Ples oproštajne brige. Potraži me u vrtlogu nade, iskopaj me iz oproštajnih korova Sačuvaj me od straha, znaš ti odlično da se ja plašim...

Prvo prolazite kružne pokrete oko srca jedno drugom. Kao da se radi o nekom neprocenjivom umetničkom delu. Obazrivo, tiho i pomalo pobožno. Sa velikim poštovanjem i zazorom. Onda ti kružni pokreti prerastu u korake. Zajedno pešačite, upisujete vašu ljubav u mapu ulice, naselja, grada. Posle se...

Kad bolje razmislim Ostaje jako malo ljudskosti. Glasovi koračaju gradom I postaju mrtvi. Lica koja usput srećem gube svaku trunku održivosti. Grad možda već odavno spava Čak i kada je dan. Šta da traži sa sluđenim ljudima Čiji pogledi ne govore ništa. Oni su uništeni Pokošeni I savladani. Odustali su bez preterane borbe. Ja se neću povući Predaja postaje opcija Jedino...

dugo nije mogao da prizna da mu znači koliko mu znači dugo se odupirao svakoj njenoj želji sve je bilo jedno veliko „NE“ ali nešto se pokrenulo u njemu tog popodneva ništa posebno samo je došla kod njega po prvi put padala je kiša ona je mirisla na mošus i ruže on se pravio da ne primećuje ona...

  Ja sam samo htela da me zagrliš Dok vesti o smrtima primam; Život je kratak da se protiv tebe Za večnost otimam.     Htela sam da me zagrliš samo Dok anđeli ispaljuju bombe, Svet iseljavaju, pa jedva primaju Kad im taj svet krvav pođe.     Neki su mrtvi ostali u moru, Na plažama leže osunčana mrtva...

Sat na rimokatoličkoj crkvi onaj sa pogrešno napisanim rimskim brojem četiri prodorno označava ponoć studene subote. Ljudi za stolom sede u kuhinji gledaju se kroz flašu i gust dim svesno izbegavaju stapanje sa sugrađanima koji se glasno i pijano razvlače od vikenda do vikenda po trgu ispred Gimnazije i celom gradu. Ljudi za stolom stari su kao spomenik. Baš tada prestaju...

Mešoviti hor KUD-a „Svetozar Marković“ iz Novog Sada jednoglasno je proglašen za najbolji na III Međunarodnom horskom festivalu u Herceg Novom. Tokom decenija uspešnog postojanja, zahvaljujući generacijama pevača i dirigenata, a danas pod upravom dirigentkinje Suzane Lazar, ovaj hor je odneo zlato sa 91 poenom. Na...