Nismo se mesecima čule. Bude tu poneka poruka u sandučetu i zamišljene kafe u nekom retro kafiću. Razmenimo fotke sa nekih bitnih dešavanja. Tome prijateljice služe. Da znamo da postoje. Jednostavnije je bilo družiti se kad je jedina obaveza naučiti deset stranica iz udžbenika psihologije,...

U sedam i četrdeset tri napustila je stan i otišla u prirodu. Negde. U sedam i pedeset dva se pokajala za sve što je sinoć rekla, jer je opet prećutala suštinu. Suština je zapravo vrlo neobjašnjiva rečima. U osam nula tri shvatila je da je...

Više volim Karvera nego pisce poput Bulgakova ili Kiša. Sanjar sam, ali još kao dete najviše sam se kod cveta divio korenu. Taj konflikt izmedju moje slobodne prirode i strogog odgoja najbolje se vidi dan pošto mi se desi nešto što me uzdrma. Bilo dobro ili loše. Kao kada saznam da...

Vjetar nećeš vezati. On traži slobodu, hrabrost i daljine. Dobar je saveznik bijelih morskih ptica i skitnica. Večeras brod mora isploviti iz luke. Ne misli kolika je cijena takvog odlaska. Mrak, nemir i spremnost da ti nešto odnese. Čuješ vjetar koji se hrabro probija niz...

Kraj mene nema nikog dok pored mene prolaze svi. Ne znam korake, pa se ne uključujem. Najlepši sam dok sam zauzimam neku prostoriju. Svako prisustvo, strano ili poznato, razbija mir. Suvišni pokreti, besmislice i mehaničke radnje čine pojam ljubavi dalekim. Prazne ulice su jedine slobodne. Ne truje me buka dok njima...

Noizz kamp menja lokaciju i dobija luksuzne šatore Glamping, koncept koji je u svetu popularan poslednjih godina ovog leta stiže i na Heineken Lovefest. Kamperi će od danas moći da rezervišu svoj VIP šator i to na novoj lokaciji, jer je zbog rekordnog interesovanja mesto kampa...

Ona ne živi u zabludama trivijalnog sveta Prija mom biću Tako lako. Inteligencija mi je uvek bila presudna stvar. Zato me niko i nije zainteresovao sasvim. Nikada nisam pronašao Osobu na istoj talasnoj dužini Koja je pročitala mnogo knjiga I shvatila da se sa druge strane zida Vidi pravi život. Beda i očaj. Rastrgnute ulice Siromašna predgrađa Beskućnici na samrti Izgladnele lutalice. Gleda na život sličnim očima. Ima istu percepciju sveta. Obožava pisce za koje smatram da su bili Bogovi na zemlji. Glupost me je satirala na svakom koraku. Gubio sam se u svojoj nervozi Postajao ravnodušno odsutan. Bio sam hodajuća nevolja. Smatrao sam da je to sve što sam mogao da ispunim. Onda Sve se pretvara u dobro poznatu priču. Možda bi ovo i ispala savršena kliše priča Da slučajno nismo stvoreni da budemo drugačiji i svoji. I to niko neće promeniti. Hodamo po raspadu Iza zida Gde ljudi ne vide šta su godinama rasturali. Po mraku Jedna ruka pruža svetlost Osećam da lebdim. Jedino preostaje Da sedimo na oblaku Srećni u zagrljaju Dok ravnodušni ljudi ispod nas Umeju samo da mrze i uništavaju Sve što im je dato. Autor: Stefan Kirilov Fotografija: weheartit.com ...

Sedim na poslednjem sedištu autobusa Džoni Štulić mi pomaže Kaže da obratim pažnju na poslednju stvar. Da zaboravim na sve što znam. Prazna autobuska stanica I grad u kojem ljudi ne poznaju Naše face Stvaraju olakšanje u mojoj glavi. Svakom čoveku je potrebna promena. Osmeh plovi kroz pogašena svetla. Najlepši osećaj koji čovek uspe da doživi mora sam da stvori. Jedan pozdrav pre odlaska. Jedan zagrljaj ide u večnost. Jedna pesma ostaje u glavi. "Povuci još dim, udahni volju za put i uzmi moju ruku." Odzvanja Dok se smejem i pobeđujem osećaj Koji stvara haos. Autor: Stefan Kirilov Fotografija: weheartit.com ...

U kolima se pričaju najlepše priče. One, u kojima imam deset godina, deda mi kupuje točeni sladoled, sedamo u vozić i dok se vetar igra mojim loknama - da, imala sam lokne i ne, deda nije imao kosu, pa nije mogao ni lokne imati, slušam...

Ne trebam tebi ja Tebi treba bol Koji je sad Poprimio moj lik. Jer lako je za nečim patiti Što se nikad neće ostvariti Što samo u snovima postoji I daleko je od stvarnosti. Jer bolje uzvišena patnja Nego jeftina sreća I tu bar znaš šta te čeka; Tu nema iznenađenja, Nema neizvijesnosti I ti uporno biraš taj...