Jedno za drugo mi smo juče bili stranci. Danas te poznajem. Juče sam te idealizovala.  Juče nas je bilo za sve. Danas nas nema ni za šta. Ima nas, doduše, za suzu, tugu i poneku bol. Samo nas nema za osmeh i radost što postojimo jedno za drugo. Ima...

Nikada ti nisam rekla koliko te volim Eto Da te nema Niko mi ne bi toliko ćutao Da te nema ne bi bilo pesama Ja, eto, nikada ne bih pisala Da tebe nije Možda bih samo tugovala tako Živela bih u neznanju da negde postojiš I to bi mi bio najveći životni propust Ne bih...

Vatreno crvena boja kovrdža uz talase narandžastih pramenova odraz je žudnje za suncem, morem toplinom i strašću. To što ne raste dovoljno verovatno znači da još uvek nisam ni ja sama porasla. Svetle obrve, meka koža i obrašćići to su samo ruski geni to je moj deo Odese. U očima se nalazi moj grad -...

Ležim na kauču izvrnut naglavačke noge podigao na naslon visoko pomeram ih napred-nazad to sam radio kao dečak zamišljam da šetam po plafonu. Gledam dugo u prozor ne vidim ništa kroz njega osećam se ko prazna pinjata ispucao po šavovima od udaranja ništa slatko i šareno ne izlazi iz mene. Ležim nekoliko sati tako. Kao dečak nisam mogao da odlepim Ronaldovu sličicu...

Bilo je to posljednje ljeto prije nego li će početi rat. Posljednje ljeto moga djetinjstva. U ljetima koja je donio rat više nisam bila dijete. Jer smo preko noći odrasli i imali brige odraslih. Ovo ljeto bilo je jedno od onih ispunjenih lijenim pretoplim danima....

Ljudi plutaju usamljeni kroz leto Sa kesama u rukama I znojem po sebi. Svako zaobilazi probleme Koje nose. Negde postoji bolji svet Mora da bude I čeka neke druge ljude. Mi ga nismo zaslužili. Tehnologija izjeda sve Što su ljudi godinama smišljali. Tehnologija uzima živote Baca decu u svoje čeljusti. Posle ponoći nema klinaca Sa bombama piva po klupama Svi...

Na jednom od pređašnjih poslova Kolega iz magacina mi je prepričavao poslednje dane Fabrike štofa. Pušili su duvan tu negde okolo jer posla nije bilo Brinuli za svoju budućnost I začuli komešanje iz okolnih, starih, siromašnih zgrada. Štofarske kolonije. Neka starica je preminula Ne zna se ko ju je sahranio O trošku opštine, možda. Nije...

Nisam znala da li da ovo pismo počinjem sa dragi, jer posle svega ne znam da li jesi. Pišem ti, jer verovatno nikad nećemo otići na onu kafu, za koju se više od godinu dana dogovaramo da popijemo. Razumem, odavno jedno drugome nismo na listi prioriteta....

Kada budeš krenuo putem kojim idu lutalice, pomahnitalo tražeći spoznaju jednog izgubljenog trenutka u magli ovog vremena, ne okreći se da se uveriš da koračam za tobom. Ja više ne idem tim putem i ne koračam stazama utabanim tvojim koracima. Dalje nastavi sam. Kada ti telo...

Ima dana kada bih vrištala iz dubine duše dok mi se ne iskidaju glasne žice. Vrištala bih da se oslobodim – sveta, ljudi, glasova iz moje glave, snova. Svega. Ponekad imam osećaj da više ne mogu. Kada bih barem mogla da zaronim u neko jezero...