Knjige na policama su uvek uredno složene - prvo po azbučnom redu, pa zatim po visini. Tačno tri bele police su ugrađene u beli zid naspram teške kaljeve peći. Stan je pravljen davno, pred rat - pokojni pradeda nije imao u planu da će struja...

Istina Ukrala sam ti šapate Da mi blues bude lepši Priznajem Počinjem da ludim Četiri zida Blues Moja sova Stari šeširi na zidu Neke tatine ploče Tvoj glas u mojim ušima I ja ispod kreveta Počinjem da ludim Vidim u sobi kišu A ne plačem Možda to zidovi rade Možda mi mesec noćas Bude ljubavnik Možda te nikada više neću Osetiti Možda ti nikada neću...

Ja sam htio da ti mogu napisati k'o onaj lik: „Ovo je sve da bih tebe nasmijao“, ili tako nešto. Izvini, ne znam sad šta je tačno napisao. Znam da je o nekom liku imena Uve i da sam ostao na toj posveti danima, mislima. Na...

Koliko još puta ću morati da kažem da mi je svejedno, pa da zaista postane tako? Koliko ću još pesama o tebi napisati, pa da prestaneš da mi budeš neiscrpni izvor inspiracije? Koliko još lica sličnih tvom moram sresti, pa da najzad priznam sebi da takvih očiju više nigde nema? Koliko me još noći i dana nećeš nazvati, pa...

Posmatram nezainteresovane ljude Kako ispijaju kafe Ne čujem o čemu pričaju Jer uvek hodam sa slušalicama Jedino zbog toga uspevam da preživim. Kada noć padne postajem zabrinut Nikoga nema po ulicama Kao da sam produkt divljeg zapada Jedino mi pravi društvo kotrljajuće žbunje. Ništa se dobro ne dešava posle 2 ujutru Kurve ostaju kurve Muzičari pakuju...

Usamljenost nije pustinja bez ljudi, vakuum gde nema zvuka, to je gužva, metež, sedenje u kafiću koji je prepun ljudi, toliko da jedni drugima sede u krilu, a ti se osećaš kao da ne pripadaš tu. Kao da ne pripadaš nigde. Nemir koji te proždire,...

Vrati mi se tako prošlost s vremena na vreme. Stane na trem ispred kuće, malo se šunja da izvidi situaciju pa pokuca na vrata. Tiho, nečujno, pa sve jače i jače. Da znam da je došla. A kako i ne bih. Prepoznam je po mirisu, po bojama,...

Posao džez balerine u nekom od noćnih klubova New Yorka pedesetih godina naizgled je bio kao bilo koji drugi posao djevojke koja se bavi plesom. Ipak ja nisam bila kao druge djevojke, bar kada je u pitanju sreća. Nekako bih se uvijek okliznula. Tako i...

Zašto poznajem više nesrećnih ljudi sa perspektivnim zanimanjem no onih sa neperspektivnim? Poznajem curu koja je upisala farmaciju zato što je to perspektivno. Zaglavivši nos u epruvetama i formulama, zaboravila je na to što taj posao zapravo i ne voli. – Znaš, nemaju svi privilegiju da rade...

Silazim iz sedmice na Đermu, kaže: “Podrum je u drugoj ulici levo, broj 21”. Mislim se kako je to još jedno od onih beogradskih mesta sa hipsterskim nazivom. Bože moj, nadam se da imaju dobro pivo. Dolazim do broja 21 - kuća, zaklonjena iza nekog...