Ona bi plakala. Ona bi tako mnogo plakala, ali ne može. Suze joj nikada nisu bile drugarice. Duša joj je teška, teška da ponekad ne može da diše. Vid joj je zamagljen, ali iz tih tamnih očiju ne potiče ništa, nikad ni nije. Hoda kroz...

Prvi zalogaj slobode Okusila sam Dok sam pisala Ono što ne želim Da izgovorim I tada sam otkrila Novi svet Svet iza kog Se krije Sve o čemu sam sanjala. Poslednji zalogaj slobode Biće moja smrt Odlazak odavde Let u nepoznato Na onaj svet I kunem se Ništa neće biti slađe Od tog zalogaja Koji će me ugušiti. Autorka: Marija Jovanović Fotografija: tumblr.com ...

Draga Tijana, danas je tvoj rođendan. Majka ti je noćas poslala SMS da si pre trideset i jednu godinu došla na ovaj i ne baš lepi svet. Posmatrala si tu reč svet. Zaplakala si. Jer zaista, taj svet i nije nešto. U njemu ljudi lažu, povređuju...

Sve što je prabaki ostalo od pradede bila su ona dva mala zlatna Ferdinanda sa početka prošlog veka. Sačuvala ih je od trampe za bačvu vina, i vrele kukove krčmarice. Sto godina se kriju u škrinjama ženskih potomaka. Bljesnu onako žuti, kada se ruka zavuče...

U nekom paralelnom svetu,  ti i ja imamo mačku Momčila, koga zajedno čuvamo, čisto da se mačak navikne na razdvojenost. I činilo mi se mi nećemo potrajati, znala sam to kad sam te videla u kafiću dok si srkao vruću kafu. Tursku. Nemam tipove za kafu,...

Obećala je da će doći do podneva, a od tada je prošlo više od dva sata. Gde je do sad? Možda joj se nešto dogodilo. I dalje ne  odgovara na pozive. Ma, ni na pozive, ni na poruke. Mrzi kada to radi, a zna da...

Tačno je 327 koraka od autobuskog stajališta do tvoje kapije. Brojala sam. Dva puta. Brojala da bih ubila tremu. Za koracima sam ostavljala utisnute otkucaje srca u asfaltu. Ili je samo Zemlja u isto vreme pucala po tim šavovima. Naši sastanci su uvek bili neka...

- Ne postoji u svetskoj književnosti neko ko je ostao dosledan tom lirskom od prve do poslednje strane. Crnjanski je poezija. – rekao je. Ona ga je slušala. Te večeri je razgovarala sa onim drugačijim muškarcima. Sa onima koje vredi slušati. Sa nekim muzičarima i umetnicima....

Postelja na kojoj je ležala bila je bela, sramotno bela za nekog njenih godina i njenog staleža. Vitko, polunago telo se uvijalo, vrat se krivio, a glava bi skliznula sa jastuka tek toliko da se jabučica na njenom vratu mogla primetiti. Kada bi pogled prošetao...

Onog trenutka kada si me uzeo za ruku Izgubila sam razum I život koji sam imala prije tebe U magli sjećanja nestali su ljudi koje sam voljela Čekajući da mi se vrate kada mi ti slomiš srce Padajući u tvom zagrljaju kroz sve krugove pakla Učila sam o ljubavi i nečistim...