U hladnim noćima Dok koračaš po mojim stihovima Grijem ti dušu I pokrivam te poezijom...

Ljubav je đavolja igra šaha Igra u kojoj se on zabavlja I vuče poteze Po crno-bijeloj ploči Na kojoj sam ja bijela kraljica A ti crni kralj I koliko god da se trudimo Na kraju je njegov zadnji potez Za jedno pobjeda a za drugo poraz Jer samo jedno slomi ono drugo Razbije u paramparčad Ljubav...

Odlutala si, ne slušaš me. Izvini. Nema veze, nego dokle si stigla, o čemu sad razmišljaš. Do mora. Je l. Pa da, u vozu smo, maločas smo prvi put ugledali more ove godine i srećni smo. Smejemo se. Imamo slamene šešire, jer sam ja insistirala...

Tebi je kao i svim princezama mjesto u bajci sa hepiendom a u mojim pjesmama žive samo patuljci koji kopaju po tamnom rudniku moje duše, izgubljeni u lavirintu mojih misli, osuđeni na mogućnost umiranja u samoći. U mojoj pjesmi, kad zagrizeš otrovnu jabuku nema natrag ne vaskrsava se ni pomoću religije a kamoli od poljupca (uzgred,...

bili smo stvarni bili smo magija bili smo stvarna magija magična stvarnost bili smo ludi ma nemogući bili smo moguća nemogućnost nemoguća mogućnost bili smo zeleno pre jeseni pre šarenog šareno u zelenom i nemam ništa protiv ove jeseni kiše šarenog samo eto preferiram zeleno magično nemoguće preferiram nas Autorka: Jovana Ž. Fotografija: tumblr.com ...

Bilo je dana kad sam glumila ludilo i neku rok zvezdu, iako ne znam da pevam. Jer, kad malo bolje razmislim zvezde vrlo malo i pevaju. Bilo je dana kad sam se pretvarala da sam jaka i da sve umem, a zaboravljala sam datume i rođendane...

Sedim u kućnom mantilu, ispijam kafu sa Džekom. Neobrijan i čupav. Žaluzine sam zatvorio - lepota sunčanog dana mi je bila iritirajuća i obavezujuća. Na putu do fotelje, prolazim pored radnog stola i sa gađenjem pogledah u papir provučen kroz pisaću mašinu. Bio je prazan,...

Desi se nekad da kada dođem u Beograd, ne zateknem ga onako veselog i šarenog kakvog sam ga ostavila. Stuštio se, sakrio se, previo se, ne prepoznajem ga. Beograd, samo što ne zaplače. Posiveo je. Stidi se nečega…Izazove mi tako neki gorak ukus u ustima....

Budiš se u svitanje Okupana Suncem kroz prozore Sunčane strane Velikog tetkinog stana Velikodušno ustupljenog na čuvanje Kojeg ćeš isto tako Velikodušno Napustiti Sa sve škripom parketa i vrata Naoružavaš se osmehom To je neraskidivi pakt sklopljen sa Suncem Svoj nečural luk popravljaš olovkom za obrve I spremna si za nove pobede U dvadesetšestici...

Ne znam koliko vam je uopšte bitno to što sam se danas tuširala ledenom vodom pola sata kukajući i sedeći u tuš kabini dok me je obuzimao osećaj da vibriram - - nisam ovde i ovo se ne može dešavati; izašla sam nasmejana. Gledao si u ekran, izgubljen...