Nekad je ovim gradom koračala djevojčica kojoj je glava bila u oblacima a noge na asfaltu. Zvuk tapkanja njenih lakovanih cipelica odjekivao je kroz drvorede, preko klupa i igrališta, pokretnih štandova sa sladoledom koji se sa slatkog korneta izvija u malu kupolu, sve do kupališta...

Već trideset godina pretvaramo cveće u pepeo. Posle smrti najvećeg mrava pobila se njegova marva rasparčali su lažnu humku bratstva i jedinstva u mravinjake. U vremenu leta na Mars ipak verujemo u horoskop mentalna higijena nikada nije bila zapuštenija dok poslednji let boinga završava u svetskom trgovinskom centru. Izneverili smo te, Sergio bio si u pravu oni koji došli...

Za koga ćeš da glasaš. Za Ujedinjene Jednoroge Srbije. Neozbiljna si. Jesam. To nije baš uvek dobro. Sada jeste. Ali, radi se o tvojoj budućnosti. Posle ćeš da pričaš kako je loše. Ne pričam ja to. Ali te boli. Mene snovi bole, ne budućnost. Opet...

Setim te se, Ponekad, Noću Kada gledam u mrak na zidu Dok očekujem tebe na jastuku do mog, i tvoju ruku na mom struku, Umesto ove bezimene hladnoće. Setim te se, Ponekad, Dok igram riziko sa prijateljima, I toga kako nikada nisi voleo tu igru, Kako si uvek radije Vozio brze automobile na video igricama, Dok sam ja...

Prolećno spremanje. Keva sprema terasu, ja spremam ispit. Ona đubre tovari ispred vrata, ja ga nosim. Ona komanduje, ja kuvam. Čitam i ljuštim šargarepu. Pamtim opise junaka po bojama i oblicima povrća, tiho šapućem ili vodim unutrašnje monologe. Mama se ne obazire na to. Više...

Možda samo da jednom odeš sa knjigom u krevet, i da otvoriš tu knjigu i da samo vidiš slova i jedno po jedno savladavaš, a ne da odlutaš u mislima u ono šta treba da radiš u trenucima kad tu knjigu ne držiš u ruci,...

Da li si ikad gledao kroz zidove Obučen u tijelo slučajnog prolaznika Pokušavajući da vidiš život onih koje nikad nećeš ni sresti ni upoznati. Da li si ikad gledao kroz zemlju Obučen u tuđe oči, obučen u dva različita oka Pokušavajući da vidiš nečiju prošlost Ostatke jednog vremena i nečijeg postojanja Koje nikad...

Pesniče, Ne volim tvoje oči Vidim sebe u njima Još jednu devojku u tvom životu I mrzim tvoj pogled Iako je najiskreniji do sada. Pesniče, Mrzim tvoju bradu Koja ide uz moje rame Kao cvrkut ptica uz jutro na krovu I ne volim to Što znaš koliko mi prijaš. Pesniče, Ne volim tvoje ruke Koje me sviraju lepše Od najljubavnije...

Ponekad odlutam. Dok razmišljam o svim čudima ovog sveta. Kada čujem dobru pesmu na radiju. Tada ne slušam sagovornika. I pravim se da je napisana za mene. I da si je ti napisao. Kako bi to bilo divno! A ja to nikome ne bih rekla. Ni ti. Da imamo tajnu pesmu. Našu. Stvarno bih volela da si pesnik. Da pijemo pivo, jer mrzimo prefinjenost. Kao i...

Nosila je tonu nakita. Uvek. Na jednoj ruci prstenje, koje nikad nije skidala, na drugoj satovi i narukvice, oko vrata nešto na lančiću, što bi vazda motala između prstiju, šarena dugmad, na mestima gde obično dugmad ne stoje. Moja je majka domaćica, nema tu mesta...