grad se skupio u suvenirsku kuglu pada sneg i ulice su prazne   dim koji se izvija iznad kuća nestaje u sumaglici jedini je obris ljudske strepnje   dimničari sede na ravnom krovu posmatraju tremor ptica iznad uličnih svetiljki nedostižni pogledu posmatraju bleda lica u prozorima   pernata čežnja zna negde cvetaju južni kedrovi širi se miris jasmina   u večno tuđem retrovizoru nestaju...

I ja se zapitah u tome trenu, Koju bi od nas dve uzeo za ženu, Da li onu s' kojim bi imao uvek u 3 ručak na stolu, Oprani veš i nedeljnu šetnju Ili bi pak želeo večeri poezije u stanu, Duge razgovore o ljudskom postojanju, Šapat omiljenog citata iz filma, Priče...

Ništa nije večno. Ništa oko nas ne traje zauvek i koliko godželeli da se neke stvari izbrišu ili ne, vreme čini svoje. Ni ono dobro, ni ono loše nije večno. Ništa. Nije večno jer mora da postoji nada. Šta bi se desilo kada bi sve ono...

Smrt je neminovna. Ovo sam čula nebrojano puta. Svi ćemo umreti. Kada dođe momenat, ili godina, ili decenija u kojoj moje noge postanu grančice a ne stablo na kojem može da se nosi moje telo, kada me izda pamet i pamćenje, pa zaboravim omiljenu šolju ili da li...

Mr.Rabbit je muzičko čedo šestočlane ekipe koje je spoj svega i svačega i koje ne pita za žanrovska ograničenja. Kažu da je to muzika za repere previše „živaˮ, za metalce previše „repˮ, za džezere previše „jednostavnaˮ, za ostale previše „ozbiljnaˮ, a za njih taman kako...

Kafu posle 18h piju studenti. Nekoliko dana pred ispit, svakog dana. Da ih održi budne nad knjigom. Piju je zaljubljene drugarice, da ih održi celu noć u razgovoru koliko su njegove oči čarobne. Ili kako je njegova bivša baš bezveze. Ne okreću je do ujutro –...

Ponovo sam šetala ulicama tvojim I pjevala u sebi poznatu pjesmu, Gledala sam Pločnik, po pločnik, Pitala se je li baš ovuda prošla? Naravno da jeste! Hiljadama puta Osmjeh se njen ovdje čuo. Dok je graciozno šetala Čaršijom, Pozdravljajući poznate trgovce, Pričala je o njemu drugaricama, Maštajući možda o meni, Smišljala mi je najljepša imena. Njene karirane haljine Lepršale...

Umetnik nije titula, to je stanje uma. Ne dobija se, ne zaslužuje se, to prosto jesi ili nisi. Kao što imaš plavu kosu ili nemaš. Možeš da se ofarbaš ali kosa će ti rasti u prirodnoj boji. Kada zatvorim oči i čujem nečiji kašalj vidim oštrice....

Zaljubila sam se jedne noći Onda kada si me pitao da li bih se za tebe udala da se venčamo na Adi Bojani Bosi Ja bih bila u belom (imam tu haljinu u glavi) Bilo bi puno ljudi Bila bi velika žurka Prava, sa di džejem Znaš onakva, kakvu ti umeš da napraviš Rekao si tada Živeli bismo tamo Na Adi Bojani Ti i...

- I to je to?! Bez objašnjenja? – upitala sam više iznervirano nego iznenađeno.       Zapalila je novu cigaretu, povukla dim i pogledala me. - Pa, rekao je da to NIJE to. To je valjda neko objašnjenje. – ravno je odgovorila. - To je sad više postalo kliše....