Ulazak u svet blogovanja prate sledeće poteškoće: prvi korak, ostavljanje reči za sutra, pokretanje bloga i čuvena „šta sad situacija“, prihvatanje kritike, potvrda sopstvene kreativnosti, strah od umiranja pred publikom, dobro započinjanje teksta i gubitak volje za završetkom, povremeno „dobro“ pisanje...

Putujem. Jako je kasno. Više ne brojim minute. Sve je tiho. I pritom ne mislim na mučnu tišinu, onu zbog koje se osećaš kao najveći slabić na planeti. Mislim na onu tišinu sa kojom usaglašavaš svaki treptaj srca, tišinu koju pratiš drhtajima tela. Na mahove...

To je posebna sorta ljudi. Pre će patentirati drvenu peć (koja traje), nego poverovati da je moguće živeti u sreći (koja zaglupljuje). Ako problem ne postoji, oni ga izdejstvuju po hitnom postupku. Kreativni su. I dvaput više nezadovoljni. Jedna od mnogobrojnih mene pripada tom plemenu,...

Dugo već tražim tačku Iz koje ćemo krenuti Ili onu koja završava priču Da želim ponovo da krenemo Da najviše na svetu želim ponovo da krenemo Ne znam iz koje bismo tačke Iz početka ne umemo Previše je početaka i krajeva iza nas Previše je već izgrađenog Iz tog izgrađenog ne možemo Jer sve smo...

- Znam ja da je on ništa. I sam kaže da se očajno ljubi i da je očajan i u svemu drugom. Samo, znaš...

Papagaj me probudio rano. Popila sam čaj i odlučila otići negdje bajkom. Bio je april i bilo mi je hladno u džemperu. Tada si me nazvao. Pri telefonu je bio tvoj mali brat. Stomak nas je zabolio od smijanja. Rekao si da me voliš. Veza je bila slaba, pa smo...

Proveo je prethodnih nekoliko sati u društvu prijatelja (neke od njih je tako oslovljavao, iako je to prejaka reč za njihov površan odnos). Odlučio je da veče nastavi sam u baru, u blizini stana u koji nikad nije svratio. Posmatrao je prostor i ljude oko sebe,...

Poklonila si mi Sopstveno prisustvo U noćima Kada sam mislio Da ću samo da pijem Do granica besmisla I da nastavim da ćutim Sve do prve kafe. Ali noći su tu Da se podele jer je nekad teško Ići sam protiv sveta Protiv mraka i nerazumevanja...

Kraj  je Oktobra. Kiša pada danima. Vjetar valja crveno-žute listove po ulicama, uvlači se u dobojske  zidove, a u ljude njegov jesenji dah… U daljini se nadzire visoka silueta, kroz kišovitu maglu, niz redove uspavanih fasada i trotoara, kako krade tmurnost ovom danu mazajući ga bojama. Njegova želja su...